EKOLOGIJA     Ma koliko se to činilo dalekom prošlošću, voda je izvor i kolijevka života, naša pramajka. Svakome od nas je srce počelo da kuca u vodi i tek izbacivši je, udahnuli smo prvi put ovozemaljski život.     Voda čini oko 65% našeg tijela. 70% naše planete čini voda, koja održava cjelokupan život na Zemlji biljni i životonjski. Čovjek može znatno duže da izdrži bez hrane nego bez vode. Zavisno od tjelesne mase bez hrane bismo izdržali oko 40 dana, bez vode bismo jedva sastavili jednu nedelju i to u zavisnosti od klimatskih uslova u kojima bismo se našli. Gubitak vode ili dehidracija može biti opasna za svako živo biće a za čovjeka gubitak 20% vode praktično znači smrt. U uslovima dehidracije krv se zgrušava a srce napornije radi, nebili obezbjedilo dovoljnu količinu kiseonika. Ako takvo stanje potraje srce prestaje da radi, krv postane previše gusta. Dnevne potrebe odraslog čovjeka za vodom su 2,5 do 3 litra. Samim tim što je toliko važna ona direktno određuje ne samo razvoj živih bića, već je njom određen nepredak cjelokupne ljudske zajednice. Karta zagađivača     Potrebe za vodom se povećavaju srazmjerno uvećanju broja stanovnika na zemlji a njena se količina uprkos rastućim promjenama ne mjenja. Statistički podaci su zastrašujući. Oni nam govore da će do 2025 godine 2/3 stanovništva osjetiti ozbiljan nedostatak vode, već sada prema podacima stručnjaka 2,5 milijarde ljudi nema obezbjeđene osnovne higijenske uslove zbog nedostatka vode, a čak više od 5 miliona ljudi godišnje umire uslijed zagađenja vode. Ova istina je zastrašujuća jer smo sve blize vremenu kada će potreba za vodom premašiti njene zalihe.     Eksperti naglašavaju da je glavni dio problema zagađenje podzemnih voda, što je direktno povezano sa drugim zagađivačima, bilo da je riječ o otpadu sa deponija ili pesticidima i drugim materijama kojima se zagađuje zemljište.     Sve što zagađuje zemljište kad-tad dospijeva do podzemnih voda i zagađuje ih. Stepen zagađenja se ne smanjuje kao ni broj stanovnika i njihova potreba za vodom, naprotiv, ti parametri su u porastu.     Nije samo u pitanju profit, prinos sa polja, skladištenje deponija već kada je o našim prostorima riječ - nemar prije svega. U Republici Srpskoj, odnosno u Bosni i Hercegovini gotovo da nema standardno uređenih deponija. Nehajnost i neodgovornost s jedne i zbrkani prioriteti gdje se ta problematika stavlja u drugi plan dovode do toga da se zalihe pitke vode trajno uništavaju jer se podzemne vode mogu zaštititi od površinskih zagadivača izgradnjom deponija sa kontrolisanim odvodom vode, što je mnogo više od estetike i mnogo bliže razumu.     Nekontrolisana sječa šuma je takode jedan od bitnih činilaca ovog problema, pogotovo kada je riječ o izvorištima kojih je sve manje i sve su manje čista. Stručnjaci predlažu plansko pošumljavanje, formiranje površinskih akumulacija i zaštitu izvorišta rijeka.     Sve je veća opasnost od poslijedica koje su čini se neizbježne ako se ne pristupi ozbiljnom rješavanju ovog problema.     Stručnjaci cijelog svijeta jedinstveni su u poruci da postoji nešto sto možemo učiniti kao pojedinci. A to je da vodu štitimo i štedimo, svakodnevno u svakoj prilici u kojoj se nademo. To treba da bude sastavni dio vaspitanja djece, jer će oni biti ti koji će osjetiti poslijedice zapostavljanja tog velikog, globalnog problema. Nadežda - Nada Pavlović (1927) I REKE UMIRU Neko je rekama uskratio pesmu I šapat na stazama u povečerja Ne tule nizvodno brodovi beli Ne bele devojke platna svoja Sunce se u mutnim vodama slama Bosonoga detinjstva kraj reke Naša su davna sećanja Deca naše dece ne traže belutak U sjaju pene Niti svoj lik Nad bistrom vodom nagnuta Mrtve ribe na talasima ljeskaju Obale crne bezglasne zametnute Tu kraj nas reke se u smrti valjaju Ljudi ih ubijaju, zar ne